Santiago Bernabéu je stadion španjolskog velikana Reala iz Madrida.
 |
| Santiago Bernabeu |
Stadion se nalazi na Paseo de la Castellana u okrugu Chamartín. Zauzima blok omeđen ulicama: Paseo de la Castellana, Concha Espina, Padre Damian i Rafael Salgado.
Dana 22. lipnja 1944. banka Mercantil je odobrila kredit predsjedniku Reala Bernabeuu i Rafaelu Salgadu za kupnju zemljišta u susjedstvu starog stadiona Chamartin, a 5. rujna su za izgradnju izabrani arhitekti Manuel Muñoz Monasterio i Luis Alemany Soler. Izgradnja je trajala od 27. listopada 1944. do sredine prosinca 1947. Službeno je otvoren 14. prosinca 1947. pod imenom Nuevo Estadio Chamartín, po uzoru na stariji stadion Chamartín koji je bio dobrano uništen nakon završetka Španjolskog građanskog rata. Real je utakmicu otvaranja odigrao s portugalskim Belenensesom i pobjedio rezultatom 3:1, a prvi pogodak postigao je Sabino Barinaga. Stadion je na početku imao kapacitet od 75.145 gledatelja, od čega je 27.645 (7125 natkrivenih) bilo sjedećih mjesta, 47.500 stojećih mjesta.
Pedesete godine 20. stoljeća
Prva velika obnova stadiona dogodila se 1954., kada je 19. lipnja, kapacitet povećan na 125.000 gledatelja. Madridski stadion je bio največi stadion od kluboba koji su nastupali u Kupu prvaka. Dana 4. siječnja 1955. dogodila se možda najveća odluka u povijesti stadiona. Na sastanku Glavne uprave kluba (Compromisarosa) izglasano je da će novi stadion nositi ime najevćeg predsjednika kluba, Santiaga Bernabeua. U svibnju 1957. stadion dobiva električno osvjetljenje.
Osamdesete godine 20. stoljeća
Do idućih većih promjena došlo je tek u ranim osamdesetima za potrebe Mundiala 1982. Stadion se morao prilagoditi promjeni vremena, pa su ponovno pozvani arhitekti Luis i Manuel Salinas. Oni su bili sinovi od Luisa, arhitekta koji je i izgradio stadion. Radovi na stadionu su trajali 16 mjeseci, a na njih je utrošeno 704 milijuna peseta, od čega je grad Madrid platio 530 milijuna. Prema novim FIFA-inim pravilima bar dvije trećine sjedala je moralo biti natkriveno. Postavljen je novi krov, kapacitet je smanjen 90.800 gledatelja, obnovljena je fasada, uvedeni su električni semafori, obnovljene press-sobe, svlačionice i ostala podrućja. Stadion je na Mundialu ugostio četiri utakmice, tri u grupi te finalnu utakmicu između Italije i Zapadne Njemačke. Ovakav obnovljeni stadion bio je sretniji Talijanima koji su pobjedili 3:1 i po treći se put okitili naslovom svjetskih prvaka.
Devedesete godine 20. stoljeća
Sredinom osamdesetih, UEFA je predstavila nove sigurnosne mjere radi sigurnosti i nogometnih huligana. Na stadionu su se opet morale događati promjene, tribine su se morale odvojiti prolazima te su se za sve gledatelje morale postaviti sjedalice. Radovi na stadionu su započeli 7. veljače 1992., a završeni su točno dvije godine i tri mjeseca kasnije. Ukupni troškovi bili su 5 milijardi peseta. Nadograđeno je ukupno 20.200 mjesta koji su imali nakošenost od 87 stupnjeva, čime se osigurao savršen pogled na teren. Na vrhovima stadiona izgrađene su četiri kule sa stubištima radi bržeg i lakšeg pristupa tribinama. Ovom se nadogradnjom visina stadiona povećala sa 22 na 45 metara. To je uzrokovalo probleme tijekom zime jer su se dvije trećine terena nalazile u stalnom hladu, a to je bilo loše za travu. Zbog toga su 20 cm ispod terena uvedene polipropilenske cijevi ukupne dužine 30 km koje su teren grijale toplom vodom, čuvajući travu od smrzavanja. Poboljšana je rasvjeta stadiona koji je sada imao kapacitet od 110.000 gledatelja.
Treće tisućljeće
Kada je Florentino Pérez postao predsjednikom kluba on je pokrenu tzv. "master-plan". Cilj toga plana bio je povećati udobnost i kvalitetu stadiona. Pérez je uložio 127 milijuna € u pet godina (2001.-2006.) Proširena je istočna strana te uređeni prostori, pogotovo VIP zona. Stadionu je dodan novi audio sustav, novi kafići, grijanje tribina, restorani, panoramski liftovi i pokretne stepenice. Nakon svih ovih radni kapacitet stadiona je iznosio oko 80.000 mjesta, da bi se broj 2011. popeo na današnju brojku. UEFA je na 60. godišnjicu otvorenja 14. prosinca 2007. stadionu dodjelila 5 zvjezdica i uvrstila ga na popis elitnih stadiona Europe.
Ostalo o stadionu
Danas je Santiago Bernabeu jedan od najpoznatijih, najljepših i najprestižnijih stadiona svijeta. s Nou Campom, Wembleyem i Old Traffordom smatra se Hramom nogometa. Tu je smješteno glavno sjedište Reala i klupski muzej sa svim osvojenim nagradama. On je drugi stadion u Španjolskoj po veličini, odmah iza Nou Campa koji ima kapacitet približno 100.000 gledatelja. Na južnoj strani stadiona smješteni su najvatreniji navijači kluba, Ultras sur. Stadion je ugostio 4 finala Kupa/Lige prvaka. Finale 1957 na kojem je Real odnio svoj drugi naslov prvaka Europe te time postao jedan od dva kluba kojima je to pošlo za rukom na svom stadionu (drugi klub je Inter), a ujedno je to i najposjećenija utakmica uopće u Europi. Finale 1969. u kojoje je Milan pobjedio Ajaxa. Finale 1980. u kojem je Nottingham pobjedio HSV-a te finale 2010. u kojem je Inter pobjedio Bayerna. Stadion je ugostio i gore već spomenuto finale SP 1982 te finale EURA 1964. u kojem je domaći teren bio sretan Španjolcima koji su u finalu pobjedili SSSR rezultatom 2:1 i po prvi se puta okitili nekim većim naslovom. Stadion u madridskom Metrou ima i svoju liniju pod brojem 10 koja vozi odmah do stadiona te autobusne rute 14, 27, 40, 43, 120, 147 i 150.
Estadio Santiago Bernabéu je fudbalski stadion u distriktu Chamartin u Madridu, Španija. Zvanično je otvoren 14. decembra 1947. godine i od tada je u vlasništvu Reala iz Madrida. Kapacitet stadiona iznosi 80.354 sjedećih mjesta.
Popularni El Bernabeu, koji je dobio ime po bivšem predsjedniku Reala Santiago Bernabeu Yesteu, i jedan je od najpoznatijih i najprestižnijih fudbalskih stadiona u Evropi. Bio je tri puta domaćin finala Evropskog kupa (1957, 1969, 1980. godina), a pro[le sezone je ugostio finale UEFA-ine Lige prvaka za sezonu 2009/2010. Finala Evropskog Kupa nacija 1964. i Svjetskog prvenstva su se također održali na ovom stadionu.
Estadio Santiago Bernabeu je zvanično otvoren 1947. godine utakmicom između Reala i Belenensesa pod imenom Nuevo Estadio Chamartin. Tada je stadion imao kapacitet od 75.245 gledalaca, od čega 27.645 sjedećih mjesta.
Prva renovacija obavljena je 1954. godine. 19. juna stadion se proširio i sa strane i mogao je primiti 125.000 gledalaca. Tada je stadion Reala bio najveći od svih učesnika Evropskog kupa.
4. januara 1955., nakon sjednice Generalne skupštine Članova 'Compromisarosa', odlučeno je da klub nosi ime Santiago Bernabeu, po predsjedniku i arhitekti stadiona. Reflektori su predstavljeni 1957. godine utakmicom protiv Recifea.
Sve do ranih 1980-ih nije bilo značajnijih obnova, kada je 1982. godine Španija bila domaćin Svjetskog prvenstva. Arhitekti Rafael Luis Alemany i Manuel Salinas su bili angažovani za renovaciju. Obnova je trajala 16 mjeseci i koštala je 704 miliona španskih peseta, od čega je grad Madrid platio 530 miliona.
Stadion je pretrpio nekoliko promjena. FIFA je nalagala da bude natkriveno 2/3 sjedećih mjesta i iz tog razloga podignuta je natstrešnica. Zbog sigurnosnih razloga, kapacitet stadiona je bio smanjem sa 120.000 na 90.800 gledalaca, od čega je 24.550 bilo natkriveno novim krovom. Stavljena je nova fasada, instalirana nova elektronična sredstva u gornjem i donjem dijelu, proširena je površina za pres-konferenciju, svlačionice, pristup stadionu, pomoćna područja itd.
Stadion je bio domaćin četiri utakmice na Svjetskom prvenstvu: tri u Grupi 2 ( Zapadna Njemačka - Engleska, Zapadnja Njemačka - Španija, Španija - Engleska) i finale između Italije i Njemačke, koji je pripalo Italijanima.
Nova obnova je počela 7. februara 1992. i trajala je do 7. maja 1994. godine. Koštala je 5 milijardi peseta, što je značajno oštetilo budžet kluba jer nije bilo institucionalne podrške. Na zapadnoj strani napravljena je arena. Sjedišta su bila pod nagibom 87 stepeni, što je dalo perfektan pogled i blizinu igralištu.
Sa novom izgradnjom, visina stadiona je povećana sa 22 na 45 metara. Kapacitet stadiona je tada bio 110.000 gledalaca.
Već 1998. godine tadašnji predsjednik Reala, Lorenzo Sanz, je spustio kapacitet na 75.328.
Florentino Perez počinje tzv. 'master plan' sa jednim ciljem: da se poboljša udobnost na stadionu i kvalitet njegovih usluga, a, uz to, da se i maksimizira prihod za stadion.
Perez je u razdoblju od 2001. do 2006. godine uložio 127 miliona eura, proširio je istočnu stranu stadiona, dodao je novu fasadu, novo 'ruho', svečane lože, mjesta za pres-konferencije, novi audio sistem, nove barove, raspodjelu toplote na tribinama, nove restorane, pokretne stepenice, itd. Nakon ove obnove kapacitet stadiona je 80.354 sjedeća mjesta.
2007. godine odigrana je jubilarna hiljadita utakmica na Santiago Bernabeu. UEFA je proglasila Santiago Bernabeu elitnim evropskim stadionom nakon što se odigrala utakmica Lige šampiona protiv Olympiacosa 27. oktobra. Mjesec dana poslije toga, stadion je proslavio 60. godišnjicu od dana predstavljanja 1947. godine.
Florentino Perez je predložio konstrukciju krova na uvlačenje 2005. godine. Kada je Perez ponovo izabran za predsjednika 2009. godine, objavljeno je da zbog finansijskih problema obustavljena konstrukcija krova na uvlačenje. Međutim, kako prenosi španska Marca, Perez želi rekonstruisati stadion. Arhitekti koji bi mogli izvoditi radove su Santiago Calatrava, Rafael Monevo i leoh Ming Pei.
