Prva i najveća zvijezda bio je Cristiano Ronaldo. Portugalski napadač u Real je stigao iz engleskog premierligaša Manchester Uniteda, i to za rekordnu svotu od 80 milijuna funti (94 mil. €).
Taj transfer odjeknuo je svjetskim medijima poput bombe, no međutim nije svugdje naišao na odobravanje. Velik broj trenera i dužnosnika klubova iz Europe, ali i šire, kao i mnogo nogometnih stručnjaka, kritizirao je transfer smatrajući ga neprimjereno skupim.
Među kritičarima bio je i Joan Laporta, tadašnji predsjednik najvećeg Realovog rivala, Barcelone. No Ronaldo je bio samo jedna od skupih akvizicija madridskog diva.
Sljedeći je na Santiago Bernabéu "sletio" brazilski umjetnik, dotadašnji veznjak talijanskog Milana Ricardo Izecson dos Santos Leite poznatiji kao Kaká.
Igrač zbog kojeg su svojevremeno zahladili odnosi između madridskog Reala i Milana, doveden je za 65 milijuna €.
Sljedeći na Pérezovom popisu bio je talenirani francuski napadač alžirskog podrijetla Karim Benzema, koji je pristigao iz francuskog velikana Lyona. Vrijednost tog trasfera procjenjuje se na 35 milijuna eura. No ni tu nije bio kraj velikim tranferima.
Nakon Benzeme na red je stigao i španjolski reprezentativac i veznjak engleskog Liverpoola, Xabi Alonso, za čije je usluge izdvojeno 30 milijuna eura. No kako nebi ispalo da se ponovno, kao i kod prvih Galacticosa, dovode samo napadači i vezni igrači, dovedeno je i nekoliko obrambenih igrača.
Među njima navjviše se ističe ime Raula Albiola, talentiranog braniča španjolske reprezentacije i Valencije, čija je cjena bila 15 milijuna eura. Uz navedene velike zvijezde dovedeno je još nekoliko, uglavnom mladih i talentiranih igrača: Álvaro Arbeloa (Liverpool) - 4.5 mil €; Esteban Granero (Getafe) - 4 mil €; Álvaro Negredo (Almeria) - 5 mil € (iste sezone prodan u Sevillu za 15 mil €).
Istovremeno, klub napušta mnogo igrača, koje je Pérez smatrao nepotrebnima. Od svih imena najviše iskaču dva nizozemska veznjaka. Riječ je o Arjenu Robbenu i Wesleyu Sneijderu. Robben, inače često sklon ozljedama, bio je jedna od udarnih karika prethodnih sezona, iznimno brz igrač gotovo nevjerojatne tehnike često je na muke stavljao obrane momčadi diljem Europe.
No Pérezu to nije bilo dovoljno i Robben je prodan minhenskom Bayernu za omalenih 25 milijuna €. Wesley Sneijder, inače čvrsti veznjak i razigravač razornog udarca, također je proglašen viškom stoga je karijeru nastavio u milanskom Interu, a za njega je Real dobio odštetu od 15 milijuna eura.
Zanimljivost vezana uz ove transfere je to da su se ta dva igrača godinu kasnije susrela ni manje ni više već u finalu Lige Prvaka, u utakmici u kojoj je Inter pobijedio Bayern s 2:0. Tu je vjerojatno i sam Perez uvidio svoju veliku pogrešku.
Osim navedenog dvojca, klub je još napustila i jedna od legendi kluba, Míchel Salgado koji je u Realu proveo 10 godina svoje karijere i sudjelovao u osvajanju 2 Lige prvaka.
Od ostalih igrača koji su napustili klub valja spomenuti Fabia Cannavara (Al-Ahli Dubai); Gabriela Heinzea (Marseille); Javier Saviola (Benfica); Klaas-Jan Huntelaar (Milan) i dr.
No unatoč brojnim transferima i ukupno potrošenih 252 milijuna eura, u prvoj sezoni ponovnog Perezovog vladanja Realom klub nije uspio osvojiti niti jedan trofej. Prvo ih je iz španjolskog Kupa Kralja izbacio niželigaš AD Alcorcón i to s ukupno 4:1 u dvije utakmice.
U Ligi Prvaka također nije bilo uspjeha, te su već šestu godinu u nizu ispali u osmini završnice, a koban je bio francuski Lyon (1:0; 1:1). Mnogo bolje je momčad izgledala u španjolskoj Primeri, no prvak je ipak bila Barcelona, sa samo tri boda prednosti ispred Reala.
Zbog tog neuspjeha na klupi Reala smijenjen je Manuel Pellegrini, a njegovo mjesto preuzeo je jedan od najboljih trenera na svijetu, osvajač dvije Lige Prvaka s dva različita kluba i osvajač nekoliko nacionalnih prvenstava i kupova, karizmatični, no i ekscesima sklon, Portugalac José Mourinho.
U sezoni 2010./11. klub napuštaju dvije velike legende, Raul i Guti. Kako bi smanjio bijes navijača, Perez u klub dovodi sedam pojačanja: Sergia Canalesa (Racing Santander), Ángela di Maríu (Benfica), Pedra Leona (Getafe), Ricarda Carvalha (Chelsea), Samija Khediru (Stuttgart), Mesuta Özila (Werder Bremen), a iz Cityja na posudbu dolazi Emmanuel Adebayor.
Unatoč svim ovim pojačanjima Real je 29. studenog 2010. doživio jedan od najtežih poraza u klupskoj povijesti. Bio je to poraz od najvećeg rivala Barcelone s katastrofalnih 5:0. Real se poslije tog poraza donekle oporavio te je napredovao u Ligi prvaka kao prvi u grupi, prošao osminu i četvrtfinale te dolazi u polufinale prvi put nakon osam godina.
Iza toga uslijedilo je ono što se dosad nikad nije dogodilo. Naime, u 18 dana odigrana su čak 4 El Clásica. Prvi susret odigran je u Primeri i završio je rezultatom 1:1, a oba pogotka postignuta s bijele točke. Drugi susret bilo je finale Kupa kralja.
Real je bio bolja momčad, što je i okrunio pogotkom Cristiana Ronalda glavom u produžecima. Završilo je 1:0, a Real je tako po 18. put podigao trofej Kupa kralja.
Zatim su uslijedila dva kontroverzna meča u polufinalu Lige prvaka. U prvom susretu koji se igrao na prepunom Bernabeu Real je držao rezultat 0:0, da bi sudac u sredini drugog poluvremena isključio Realova braniča, Pepea.
Pepe je dobio izravni crveni karton zbog "surovog prekršaja" na Danielu Alvesu. Daniel Alves se okretao na travnjaku i govorio da ne može hodati, da bi minutu nakon toga ušao na teren i počeo trčati bez problema.
Kasnijim pregledavanjem snimke utvrđeno je da Pepe nije uopće dodirnuo Alvesa te da je ovaj simulirao što je očito bila jedna od prekretnica ovog polufinala. Pepe, koji je inače vrlo važan igrač, nije mogao igrati sljedeću utakmicu, a Real je ovu prvu s igračem manje izgubio sa 0:2.
Na toj istoj utakmici Barcelonin vezni igrač Sergio Busquets je Realovog braniča Marcela vrijeđao na rasnoj osnovi za što nikad nije bio kažnjen.
Druga utakmica završila je neodlučeno, a Realu je poništen regularan pogodak početkom drugog poluvremena što je također prelomilo utakmicu.
U Primeri je Real u zadnje četiri utakmice postigao 21 pogodak, a većinu ih je dao Cristiano Ronaldo koji je tako postao najbolji strijelac jedne sezone Primere u povijesti te je osvojio Zlatnu kopačku kao najbolji napadač Europe.
U sezoni 2011./12. Real je napokon prekinuo dominaciju Barcelone. Iako je u finalu SuperKupa izgubio ukupnim rezultatom 5:4 Real je odlično krenuo u sezonu.
U ljetnom prijelaznom roku u klub dolaze Nuri Şahin (Borussia Dortmund), Hamit Altıntop (Bayern München), José Maria Callejón (Espanyol) te Raphaël Varane (Lens).
Ta sezona se popularno nazvala La Liga de los Récords zbog toga što su Real i njegovi nogometaši srušili stare i postavili nove rekorde. Dva glavna rekorda su ta da je Real postigao najviše pogodaka u jednoj sezoni Primere ikada.
Real je postigao 121 gol te je tako srušio svoj vlastiti rekord iz 1989./90. koji je iznosio 107 golova te da su osvojili fenomenalnih 100 bodova. Trojac Higuain-Benzema-Ronaldo postao je najuspješniji napadački trojac u nogometnoj povijesti postigavši preko 110 golova u svim natjecanjima.
Real je osvojio Primeru po 32. put te prvi put nakon 2008., ispao u polufinalu Kupa kralja od Barcelone te u polufinalu Lige prvaka na jedanaesterce od minhenskog Bayerna.
Najbolji strijelac sezone bio je Cristiano Ronaldo sa 60 golova i tako je postao prvim nogometašem u povijesti koji je postigao gol svim klubovima u Primeri.
