Legende Real Madrida: Raul Gonzalez Blanco (1992-2010)

Jedna od najvećih legendi Real Madrida

Raúl González Blanco rođen je u Madridu 27. lipnja/juna 1977. godine, svima poznatiji kao Raúl, španjolski je umirovljeni nogometaš, napadač.

Raúl je istaknuti španjolski nogometni reprezentativac, s preko 100 nastupa, čiji je drugi strijelac svih vremena s postignuta 44 pogotka, prvi je David Villa sa 46.

Također je, s postignutim 71 pogotkom treći strijelac svih vremena UEFA-ine Lige prvaka, gdje je u dvije sezone bio najbolji strijelac natjecanja.

Karijeru je počeo u malom lokalnom klubu San Cristóbal de los Ángeles (južno predgrađe Madrida).

Tu su ga uočili skauti Atlética i doveli ga u svoje redove. S njima je Raúl osvojio kadetsko prvenstvo Španjolske. Nakon što je predsjednik kluba Jesús Gil zbog rezanja troškova donio odluku da se zatvori Atléticova omladinska akademija, Raúl je prešao u kadete Reala.

Kroz mlađe kategorije izborio je put do stvaranja legende u bijelom dresu.

Profesionalnu karijeru počeo je u sezoni 1994./95., u Realovoj C momčadi. Tu je u samo 7 utakmica postigao 13 golova, pa ga je tadašnji trener Reala Jorge Valdano odmah prebacio u prvi tim, u kojem je zamijenio legendarnog Emilija Butragueña.

Sa 17 godina debitovao je za prvi tim Real Madrida

Sa 17 godina i 124 dana postao je najmlađi igrač prvog Realovog tima u povijesti, ali je taj rekord poslije srušio Alberto Rivera krajem iste sezone, a 29. listopada/oktobra 1994. na gostovanju kod Reala iz Zaragoze asistirao je za gol Ivánu Zamoranu, oduševivši svestranom igrom i najavivši Butragueñov odlazak iz kluba.

Već sljedeću utakmicu, u debiju pred domaćom publikom, postigao je svoj prvi seniorski gol u svojoj drugoj profesionalnoj utakmici, i to upravo protiv Atlética, u ljutom gradskom derbiju El Madrileñu.

Raúl je se te sezone učvrstio u prvoj momčadi te je pridonijeo osvajanju španjolske lige.

S Realom je osvojio i prvenstva u sezonama 1996./97. gdje je bio strijelac 21 gola, 2000./01. gdje je dao 24 gola i 2002./03. sa 16 golova. Te iste sezone u jednome dijelu nije nastupao zbog oporavka od upale slijepog crijeva.

U napadu je odlično sarađivao sa Fernandom Morientesom

U razdoblju od 1998. do 2002. Raúl i Real Madrid osvojili su i 3 trofeja Lige prvaka (1998., 2000., 2002.). Većinu ovog vremena Raúl je u napadu odlično sarađivao s Fernandom Morientesom, a kasnije je tu bio opasan dvojac zajedno s Ronaldom.

Preuzeo je kapetensku traku 2003. godine nakon što je iz kluba otišao Fernando Hierro i nosio ju je sve do prelaska u Schalke. Iako je nastupio u 2 finala Kupa kralja (2002. i 2004.) gdje je u prvom bio čak i strijelac, nikad nije osvojio to natjecanje.

Postao je prvi igrač s 50 golova u Ligi prvaka kada je 28. rujna/septembra 2005. bio strijelac u pobjedi 2-1 protiv Olympiakosa, a također je rekorder i po broju utakmica u ovom natjecanju (142).

Slavlje nakon postignutog gola protiv Bayera Leverkusena u finalu Ligi prvaka

Osim toga, prvi je igrač koji je bio strijelac u 2 finala Lige prvaka (protiv Valencije na Stade de Franceu 2000. i protiv Bayera iz Leverkusena na Hampden Parku 2002).

Raúl se odlikuje po tome što u 17-ogodišnjoj karijeri nikad nije dobio crveni karton, štoviše, u prvih 13 sezona dobio je samo 19 žutih kartona. 

Svoj 300. gol u Realovom dresu (u svim natjecanjima) postigao je hat-trickom u Kupu kralja protiv Real Unióna (Real Madrid je dobio utakmicu 4:3, ali je Real Unión ukupnim rezultatom 6-6 ipak prošao dalje zbog više golova u gostima).

Ukupno je za Real postigao 323 gola, srušivši dugogodišnji klupski rekord od 227 koji je držao legendarni Argentinac Alfredo di Stéfano golom iz voleja protiv Sportinga iz Gijóna 15. veljače/februara 2009. godine.

Raúl se po broju nastupa za Real u La Ligi izjednačio s još jednom Realovom legendom, Manuelom Sanchísom Hontiyuelom jer su oba u tom trenutku imali po 523 odigrane utakmice. Na kraju je došao do brojke od 550 utakmica u Realovom dresu, a po broju nastupa u La Ligi nalazi se na 2. mjestu, odmah iza Andonija Zubizarrete, koji ima 622.

Posljednja utakmica u Realovom dresu, prije no što ga je ozljeda udaljila s terena do kraja sezone 2008./09., bio je 24. travnja/aprila 2010. kad je postigao vodeći gol u pobjedi 1:2 protiv Reala Zaragoze, na istom stadionu na kojem je prije 16 godina debitirao u španjolskom prvenstvu.

Gol je pao u 50. minuti nakon što je Raúl, koji je i sam u 15. minuti zamijenio Rafaela van der Vaarta, signalizirao da ne može odigrati utakmicu do kraja i već se pripremao da umjesto njega uđe Benzema.

No samo minutu prije te izmjene Real je krenuo u kontranapad. Iako se Raúl više "vukao" po terenu nego što je trčao, dovukao se u 16-erac i ugurao loptu u mrežu nakon asistencije Cristiana Ronalda.

Nakon što je ostatak sezone proveo oporavljajući se od ove ozljede, Real je 25. srpnja/jula 2010. potvrdio da će Raúl napustiti klub, dan nakon što je Guti potvrdio da i on odlazi iz Reala nakon 15 godina.

Iako je novi Realov trener José Mourinho želio da Raúl ostane, sam Raúl nije želio provesti narednu sezonu kao Mourinhov treći ili četvrti izbor za napadača i mislio je da je bolje da ode iz Reala jer je još uvijek mogao prikazati dobre igre u drugom klubu.