Cristiano Ronaldo je jučer s Real Madridom osvojio svoj peti naslov prvaka Europe, što mu daje za pravo da se stavlja u istu rečenicu s Alfredom di Stefanom i Pacom Gentom koji su isto to napravili prije 60-ak godina. Također, sada ima isti broj trofeja Lige prvaka kao Barcelona, Bayern i Liverpool. Da, to zvuči nevjerojatno. Kada budemo stariji, svojim unucima ćemo pričati o Cristianovom Real Madridu, baš kao što su nama pričali o Di Stefanovom. Portugalac je definitivno najveća legenda u povijesti ovog Kluba ili je odmah uz rame Di Stefanu.

Cristiano nije zabio u Kijevu, ali se borio i motivirao svoju ekipu tijekom cijele utakmice. A njegovi su nas golovi doveli do ovog finala, to ne smijemo zaboraviti. Čak nam je i Puyol, legenda Barcelone, čestitao na trofeju.

Ronalda su uvijek nazivali sebičnim igračem, nekoga tko stalno misli na sebe i briga ga je za suigrače. Taman kada smo počeli vjerovati da se on promijenio, nakon finala nam je pokazao suprotno. Izjavio je da će možda otići i da mu je bilo jako lijepo u Madridu. Očito je ljubomoran na Balea koji je bio zvijezda večeri. Cristianu se to nije smjelo dogoditi, dok su navijači na tribinama slavili, kao i njegovi suigrači na terenu, on je počeo pričati o odlasku.

On može imati svoje razloge za nezadovoljstvo. Ima probleme s porezom, njegov ugovor nije poboljšan za onoliki iznos koliki je tražio, Messi i Neymar imaju veću plaću od njega, a svi igrači u Klubu favoriziraju dolazak Neymara. No, uz sve te argumente, on nema pravo izjaviti ovako nešto nakon velike, povijesne večeri za Real Madrid. To se ne smije dogoditi igraču Real Madrida, trećem kapetanu Kluba. Pitanje svih pitanja je: "Kamo ideš, Cristiano?".